• Mene se jako dojmio ovaj put u Vukovar, a osobito su me se dojmila predavanja o povijesti Domovinskog rata u Vukovaru. Potaklo je tugu i u meni, ali ne običnu nego neku duboku iz poštovanja prema domovini i ljudskim žrtvama. Nisam mogao vjerovati da postoje ljudi tako niskog morala. Pitao sam se kako mogu biti tako nečovječni i ubijati nevine ljude, žene, djecu. Kada sam čitao o jednom proboju u Vukovaru u meni se javio osjećaj divljenja.

D.Š.

• Vukovar me se dosta dojmio jer sam prohodala kroz njegovu povijest 1991. godine. Iako nisam doživjela Domovinski rat i ne znam kako je to duboko me dirnulo u dušu gledajući film i slušajući predavanje. Imala sam osjećaj kao da prolazim ruševinama grada, da zajedno sa mnom i dalje prolaze duše poginulih branitelja i civila. Ti ljudi nikada neće biti zaboravljeni niti će srpski agresor biti zaboravljen. Drago mi je što sam vidjela Vukovar i upoznala Vukovarsku povijest Domovinskog rata, što sam ponosna šetala slobodnim Vukovarom. Ponosila sam se što sam Hrvatica i što hodom slobodnom zemljom koji su moji i naši djedovi i predci branili sve do zadnje kapi krvi.

N.V.

• Moji dojmovi koji su prešli sva očekivanja najviše je zaslužila Vukovarska bolnica. Protiv svih pravila, morala i humanosti je bombardirana „krmačama“, granatama i raznim projektilima svakog dana. Kada smo ušli u bolnicu u meni se pojavio neizmjeran osjeća tuge, sažaljenja, ali i poštovanja za sve ljude; civile i liječnike koji su u nemogućim uvjetima liječili ranjenike i bolesnike.
•                                                                                                      J.K.
• Tužan osjećaj je na mene ostavio Vukovar ali isto tako osjećaj hrabrosti i ponosa za naše branitelje u cijeloj Hrvatskoj koji su bili hrabri i žrtvovali svoj život za slobodu Hrvatske. Za vrijeme Domovinskog rata nisu pobjegli i tražili spas u nekoj drugoj domovini. Zato sam ponosna na naše hrabre branitelje bez kojih danas ne bismo mogli šetati slobodni ulicama Vukovara i Lijepe Naše.

L.D.

• Došavši u Vukovar teško mi je opisati poseban osjećaj koji me obuzeo. Sve me se dojmilo; od predavanja, posjeta logorima i bolnici, gledanja oružja kojim su se hrabri branitelji borili protiv mnogo nadmoćnijeg agresora. No, pri posjetu Ovčari osjetio sam „jezu“ koja me prošla kroz tijelo. Iako sam to sve vidio u meni se pojavio ponos i nada prema hrvatskom narodu. Znam – njihove žrtve nisu i neće biti uzalud.

V.E.

• Vidio sam puno toga i sve je to ostavilo snažan dojam na mene, ali možda bih najviše istaknuo predavanje sudionika Domovinskog rata zato što sam puno naučio, a posjet mjestima stradavanja upotpunio je taj dojam. Branitelj nam je opisao događanja u Vukovaru iz prve ruke što je stvorilo snažan temelj za ostatak iskustva. Podrum Vukovarske bolnice, Ovčara i metalni kontejneri logora – kao mjesta najgorih događanja ostavljaju trajna sjećanja, ali kao građani Hrvatske trebamo to znati i cijeniti one koji su dali svoje živote za slobodnu nam Hrvatsku.

M.P.

• Nadahnuo me osjećaj tuge i ponosa i nadam se da su životi onih koji su branili Vukovar zalog za budućnost i opstanak naše djece u Lijepoj Našoj gdje će graditi svoj život, obitelj, mjesto, grad, domovinu šireći svoje vidike diljem svijeta prenoseći istinu, ljubav i mir.

Organizacija predavanja i posjeta mjestima stradanja naših branitelja i civila bila je na visokoj profesionalnoj razini i učenici su dobili izvrsnu lekciju o Domovinskom ratu.

Zahvaljujem Ministarstvu znanosti i obrazovanja na ovom PROJEKTU.

Priredila: Marija Dadić