naizmjence ispričati priču na svoj način u trajanju od 1 minute. Nakon toga je slijedilo vršnjačko vrednovanje njihovih priča. Slijedili su daljnji zadatci. Prva skupina je trebala pogoditi likove te izraditi osobne iskaznice glavnih likova u romanu. Druga skupina je trebala objasniti simbolično značenje Waitapu i glavnih  likova  te načiniti njihovu karakterizaciju. Prije razrade svojih zadataka, učenici su naučili novo stilsko izražajno sredstvo; simbol kojeg su usporedili s metaforom. Također su promišljali i uspoređivali likove iz Šenoinih Kamenih svatova s likovima mlade Wa i Sjeverne zvijezde Tapu te su pronašli zajedničke dodirne točke u odnosima likova. Treća skupina (Putopisci) trebali su načiniti brodski dnevnik te u liku glavnog junaka Itea “zaploviti” prema Waitapu i prikazati uzbudljive  događaje i susrete s nepoznatim bićima.  Četvrta skupina (Glumci) pripremili su dramatizaciju priče o nesretnoj ljubavi i noćnim tajnim sastancima Wa i Tapu podijelivši uloge među sobom i odglumivši u razredu. Bilo je svima vrlo zabavno uz dosta smijeha. Posljednja skupina (Likovnjaci) su prikazali svoju viziju Waitapu koristeći se flomasterima kao likovnom tehnikom. Na njihovom papiru  tako su se mogle vidjeti razne životinje poput divovske lignje, orla i zmije, zimzelenog drveća, surih hridi, more i Iteov čamac te dva vodopada koji su simbolizirali suze nesretnih ljubavnika. Bili su pravi mali umjetnici!

Ovakvim pristupom književnom djelu, učenici su bili vrlo zainteresirani za svoje aktivnosti, međusobno su surađivali i poticali jedni druge.

“Nije premalo živio onaj koji je za postojanja dodirivao vječnost.”

iz romana

Priredile: Jelena Torti, školska knjižničarka i  Valerija Ritterman Medvidović, učiteljica Hrvatskoga jezika.