Ali Veljaču volimo i zbog još nečega! To je vrijeme Karnevala! Vrijeme kada možemo biti netko drugi na jedan dan ; možda super junak s posebnim moćima ili možda plaha vila, zločesta vještica ili medicinska sestra! Netko želi biti tigrić , netko divovska hobotnica, a netko telefonska govornica! Dječja mašta nema granica!

Svake godine naša škola obilježava školski Karneval gdje se sastanu svi razredi u školskoj dvorani i plešu i druže se , pokazuju svoje maske , a stručni žiri daje ocjene!  Nažalost, ove  godine morali smo skromnije obilježiti zbog epidemiološke situacije. Ali, to nas nije omelo tako da je svaki razred u svojoj učionici upriličio ovaj događaj! Krnjo Koronavirus  pozvan je  na sud i utvrdilo se da je po svim točkama kriv tako da je spaljen ispred škole, a jedan razred mu je presudio bušenjem!  Djeca su nastavila svoju zabavu u svojim učionicama gdje je svatko mogao biti što želi;  čak i učitelj na jedan dan!

 Dičinja maškarada

Veštite će obuć fine

Male, lake krinoline

Pjerote i kolonbine!

Lipe smišne cigančice,

Vrtlarice, poštarice,

Sobarice, kuvarice,

Balerine, cvičarice!

Arlekini i pjeroti

Divit će se svak lipoti

I dičinjoj toj miloti!

Svi će bit ka pupiloti!

Princezice, Kinezice,

Male smišne Japanice,

Proće one kroz ulice

Biće puno slake dice!

Svi ajdemo gledat male

I njihove šale

Ča će zvonit kroz sve kale

Živija nan Krnjevale!

Spliski Krnjeval, 18. veljače 1956.