Prvi dan terenske nastave učenici su se u ranim jutarnjim satima okupili pred školom, pozdravili sa svojim roditeljima i ravnateljicom, te krenuli autobusom na dug put prema Vukovaru. Uz pauze, smijeh i pjesmu vrijeme je brzo prošlo. U restoranu Memorijalnog centra nas je dočekala večera, a potom smo se smjestili u sobe hostela Dubrovnik koji je smješten u krugu bivše vojarne 204. brigade Hrvatske vojske Vukovar.

Drugi dan terenske nastave započeo je obilaskom crkve sv. Filipa i Jakova. Ovdje su se učenici prvi put susreli s potresnim slikama i snimkama Vukovarčana koji napuštaju svoje porušene domove, licima uplakanih žena i djece, ranjenih i glasom Siniše Glavaševića. Župnik nas je proveo kroz crkvu, ispričao njenu povijest i pokazao nam lik „Ranjenog Isusa“ koji je izložen na javno štovanje u crkvi sv. Filipa i Jakova, te je postao simbol svehrvatskog stradanja u Domovinskom ratu.

Sljedeći na redu za posjet bio je Muzej vučedolske kulture koji se nalazi na jednom od najznačajnijih arheoloških lokaliteta u Europi i prikazuje rekonstrukciju vučedolske kulture kojoj se pripisuje začetak kultura europskih naroda.

Zanimljiv je bio i obilazak Gradskog muzeja Vukovar koji je smješten u prostorijama baroknog dvorca Eltz.

Nakon ručka, uslijedila su predavanja Domovinski rat i Bitka za Vukovar s ciljem da prije obilaska memorijalnih mjesta učenici stvore teorijski okvir na  koji će se nadovezati posjet stvarnim mjestima stradanja i spomen-obilježjima.

Nakon predavanja i obilaska MCDR Vukovar, učenici su dobili  slobodno vrijeme. Prošetali smo se do Vodotornja-simbola hrvatskog zajedništva, spustili se do centra grada, uživali u pogledu na Dunav i druženju.

Nakon večere, autobus nas je pokupio ispred hostela i odveo na Dunavsku šetnicu. Na jednom od brodova  je bila organizirana disco večer za učenike.

Sve one slike stradanja na trenutak smo zaboravili uz pjesmu i ples.

Zadnji dan terenske nastave bio je najpotresniji. Odjavili smo se iz hostela, pozdravili s novim prijateljima iz Istre s kojima smo dijelili hostel, ukrcali prtljagu u naš autobus, doručkovali i vratili se u autobus gdje nas je čekao vodič Oliver. Došlo je vrijeme da obiđemo memorijalne lokacije.

Prvo smo se uputili prema Vukovarskoj bolnici. Odgledali smo snimke bolnice za vrijeme opsade Vukovara i spustili se u podrum koji je pretvoren u muzej. Lutke prikazuju vjernu rekonstrukciju bolnice iz 1991. Teško nam je i zamisliti da su u takvim uvjetima boravili ranjenici.

Zamišljeni smo izašli iz bolnice i Kukuruznim putem, takozvanim Putem spasa vozili se prema Ovčari. Izlazimo iz autobusa, oko nas se proteže nepregledna ravnica i jedan puteljak koji vodi do spomenika. Spomenik je raspuknut, vidljiv je oblik križa i golubica bez glave. Učenicima je odmah bilo jasno da se tu dogodilo nešto strašno. Vodič nam pokazuje s lijeve strane spomenika posađenih 200 grmova, svaki za po jednu žrtvu koja je nasilnom smrću izgubila svoj život na ovom mjestu. Sledila nam se svima krv u žilama. Zapalili smo svijeću i pomolili za sve ljude koji su na ovom mjestu izgubili život. Spomen dom Ovčara čuva sjećanje na ranjenike i civile dovedene iz Vukovarske bolnice, zatvorene i mučene u bivšem hangaru, a potom pogubljene i zakopane. Na zidovima se izmjenjuju slike i imena poginulih, a u središtu prostorije gori svijeća. Više nisu samo broj, priča o žrtvama s Ovčare, sada vidimo njihova lica, njihova imena, godišta, osobne stvari. Nikada ih nećemo zaboraviti.

Nakon obilaska Spomen doma Ovčare, uputili smo se prema Memorijalnom groblju koje je podijeljeno u aleje u kojima su vječni mir našli poginuli branitelji, civilne žrtve, umrli hrvatski ratni vojni invalidi i članovi njihovih obitelji. Na mjestu masovne grobnice nalazi se 938 bijelih mramornih križeva, po jedan u spomen na svaku žrtvu. A u središnjem dijelu groblja dominira spomenik izrađen od patinirane bronce u čijem središtu je zračni križ i vječni plamen.

Posljednja memorijalna lokacija za obilazak bila je Trpinjska cesta i Spomen dom hrvatskih branitelja. Zgrada je napravljena u obliku čvrsto stisnute šake koja simbolizira snagu kojom se Vukovar branio od agresora. Ispred Spomen doma je tenk te bista Blage Zadre, junaka grada Vukovara.

Slikali  smo se za uspomenu i posljednji put vratili u prostorije Memorijalnog centra na Školu mira i kviz. Cilj ove završne faze trodnevnog posjeta Vukovaru je da učenici završe posjet u pozitivnom ozračju, svjesni da je mir ono čemu trebaju težiti i kao pojedinci i kao narod.

Puni dojmova, slika stradanja, poruka mira, uspomena na obnovljeni, prekrasni grad Vukovar uputili smo se prema našem Splitu.

Nikada nećemo zaboraviti naše Heroje i prekrasno putovanje u Vukovar.

Nitko nije znao ljepše i bolje od Siniše Glavaševića opisati nemire rata i prenijeti poruke mira. Stoga za kraj ostavljamo njegove riječi.

„ Može se dogoditi da mrak zadavi svaku ružnu misao. Ali to se može dogoditi tek ako je u svijetu ostalo makar malo LJUBAVI. Zato, ako je u vama ima, ne štedite je. Podijelite, dajte djelić svoje ljubavi prvome do sebe i bit će manje neprijatelja. Za početak dovoljno je i to. „