Nakon duge noćne vožnje stigli smo u Vukovar i smjestili se u hostel Dubrovnik koji je nekada bio vojarna. Nakon kratkog odmora i ručka poslušali smo predavanje Domovinski rat i obišli izložbeni prostor Memorijalnog centra Domovinskog rata. Popodnevno slobodno vrijeme smo iskoristili za posjet centru Vukovara i ušću Vuke u Dunav.

Drugi dan terenske nastave je bio mnogo potresniji. Nakon doručka nas je dočekao vodič s kojim smo obišli memorijalna mjesta u Vukovaru:  Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, Kukuruzni put-Put spasa, Župu sv. Filipa i Jakova, Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata, spomen dom Ovčaru, masovnu grobnicu na Ovčari, Mjesto sjećanja „Vukovarska bolnica 1991.“, Velepromet i Borovo Commerce. Slike porušenog grada, male djece koja uplakana s roditeljima napuštaju svoj dom, nehumani uvjeti podruma bolnice, imena ljudi koji su bili izdani i pogubljeni na Ovčari, 938 bijelih križeva postavljenih na Memorijalnog groblju sigurno će ostati urezana u sjećanju naših učenika. Vukovar je ostavio neizbrisiv trag u našoj povijesti, a svjedoci smo i u današnje vrijeme koliko je teško kada nedužni stradavaju. Nadamo se da su učenici ovim posjetom razvili empatiju, zahvalnost i naučili životnu lekciju. Grad Vukovar je danas obnovljen, ali slike porušenog, napuštenog grada i dalje žive u srcima  Vukovarčana i svih ljudi koji suosjećaju s njegovom prošlošću. Želja nam je da naši učenici zapamte priču u Gradu Heroju, kako se više nikada nešto slično ne bi ponovilo i da znaju da je budućnost upravo u njihovim rukama.

Uz slike s terenske nastave stavljamo i citat novinara Siniše Glavaševića čiji glas i danas odzvanja ulicama Vukovara.

„ Kad čovjek bolje razmisli, djeca su još jedino dobro koje je čovječanstvu ostalo. Sve drugo uništeno je u nastojanju da sitni ljudski stvor bude veći od misli, od riječi-od Boga. „