Sveti Nikola je živio u davna vremena u šumi blizu jednog sela u kojem su živjela bogata i siromašna djeca. Bogata djeca su imala topli roditeljski dom ispunjen ljubavlju i srećom, mnogo prijatelja i nisu oskudijevali u hrani , ali nisu imali igračaka. Djeca su svaki dan čistila svoje čizmice, a na Nikolin imendan , posebno bi ih ulaštili i stavili uz prozor. Nikola bi navečer prolazio i svakom djetetu ubacio u čizmicu drvenu igračku koju je sam izrađivao. Godine su prolazile, a Nikola je ostario i nije mogao puno putovati i posjećivati selo, stoga su se mame dosjetile da one djeci ostave neku sitnicu kako djeca ne bi bila tužna kad ugledaju praznu čizmicu. To su uglavnom bile jabuke, orasi, ili slatkiši. Danas je prigodno pokloniti čokoladu ili neki skromni poklončić kao znak ljubavi. Ipak treba napomenuti kako će djecu pitati prije nego dobiju dar jesu li bila dobra i slušala roditelje i svoje učitelje, a ako nisu onda će na dar dobiti šibu koju daje Krampus.

I što ćete vi , draga djeco, odgovoriti svetom Nikoli? Jeste li bili dobri , uistinu dobri i poslušni? Nekome će ići šiba , a nekome slatkiši! Zapitate li se katkad u svome srcu što možete učiniti za svetog Nikolu? Odgovor je jednostavan; ugledajmo se svi u njegovu dobrotu i požtvovnost prema bližnjem svomu.

Priredila učiteljica hrvatskog jezika Katarina Pleić

Sveti Nikola , putniče,

kad noćas pustom ulicom, oslonjen o štap,prođeš,

Molim te , zastani na tren uz moj mali dom.

Širom otvoren ću ostaviti prozor svoj.

Šarenu čizmicu lijepo ulaštenu

koncem bijelim ću zakačiti na starom čađavom kaminu

dok u mirnoj vatri nježno pucketaju grane,

dar tvoj u moju čizmicu stane.

Slatkiši, zrele jabuke, suhe smokve i orasi,

s crvenih usana osmijeh mi ne silazi.

Lijepe darove putnik Nikola mi donosi.

 Priredila školska knjižničarka  Valerija Ritterman Medvidović