Tko je ta ljepotica koja nas svaki dan dočekuje i smješta u svoj zagrljaj? Rođena na pragu Dioklecijanove palače, rasla je iz princeze u pravu damu.

Zamislite da postoji mjesto gdje učite za život, ne za školu, mjesto gdje naučite da uvijek kad mislite da nešto možete ili ne možete - u pravu ste; gdje izreka Znanje je moć postaje stvarna kao čarobnim štapićem, mjesto gdje ti je prijatelj bliže nego što će ikada biti. Takvo mjesto postoji  - to je moja draga škola!

Pripada jednoj od najstarijih četvrti u gradu Splitu.

Razvila se u srednjem vijeku izvan strogih zidina srednjevjekovnoga grada, kao jedno od tadašnjih prigradskih varoša. Varoš, Dobri, Manuš i Lučac bili su prvi dijelovi Splita izvan nekadašnjega najužeg centra Grada, istovremeno su bili i sela i predgrađa.

Predgrađe je dobilo ime po nepresušnom bunaru pitke i zdrave (dobre) vode koji se nalazio otprilike na mjestu današnjeg trga ispred Prime Grad. Kada su se gradile stambene zgrade Jelaska i Vidović zameo se trag drevnom zdencu.

Za vrijeme kuge koja je pokosila više od polovice stanovništva Splita - u tadašnjem predgrađu Dobri nitko nije obolio, niti umro od kuge. Čudo se pripisivalo Gospi. Zato je crkva posvećena Gospi od zdravlja. Škola Dobri upravo na dan Gospe od zdravlja slavi svoj rođendan.

Škola Dobri danas je jedna od najstarijih škola u gradu, a ova stara dama ove godine puni 90 godina postojanja. Tijekom godina mijenjala je imena, ali ono što ona predstavlja, uvijek je isto – uspjesi, nasmijana lica učenika i djelatnika, obilježavanje rođendana i blagdana.

Nažalost, zbog epidemiološke situacije s koronavirusom spriječeni smo svečano i dostojanstveno obilježiti Dan škole u kojem bismo svi mi, djelatnici i učenici, uveličali lijepi ugođaj toga dana.

Za svečanost Dana škole svake godine pripremali smo priredbu, postavljali pozornicu, namještali razglas – osjećali nestrpljenje i blagu nervozu. Učiteljice u svečanim haljinama, sve nekako sjaje. Učenici u svojim najljepšim “izdanjima” još jednom ponavljaju stihove, dramske uloge, pjesmice i recitacije.  Zbor uvježbava himnu, graja sve veća, a iza pozornice nervoza I tajac.

Žao nam je jer se ove godine ne mogu pripremiti prigodne radionice, prezentacije učitelja i učenika i učenički radovi. Suradnja sviju nas doprinijela bi toj svečanosti.

Nadamo se, da će se uz poštivanje mjera, svečano slavlje ovoga dana održati u mjesecu svibnju. Moći ćemo pokazati što nudi škola, rad učitelja i učenika tijekom cijele godine. Vjerujemo da će njeni hodnici ponovo odjekivati pjesmom iz đačkih grla, da će se pripremati tekstovi i znojiti dlanovi od pozitivne treme, da će vesele note ponovo rasplamsati srca i vratiti i nas odrasle u vrijeme kada smo i sami bili djeca.

Školska knjižničarka Valerija Ritterman Medvidović i učiteljica Katarina Pleić